Prije svega želim se ispričati što se nismo prije javili!! Mogli smo, ali smo htjeli odvojiti vremena samo za sebe. Ja osobno ne volim pisati izvješća sa putovanja jer se odmah sjetim odakle sam došao. Svih obaveza i trčanja za nebitnim stvarima. Na putovanju želim biti oslobođen svih misli koje su vezane za mjesto moga stalnog prebivališta. Možda će nekome zvučati sebično što ne mislim na dom, ali ja tako funkcioniram i godi mi. Zbog dobrih ljudi i njihovih novčanih donacija ne bi bilo u redu od nas da se javno ne zahvalimo pa ću to učiniti i putem ovoga izvješća. Bez pomoći slijedećih ljudi i firmi ovo putovanje bi bilo uvelike otežano: ***Biciklom do Dubrovnika, biciklom do Rima, uspon na Mt.Blanc, Grossglockner, Nepal... Svaki put nam je gospodin Ilija Tokić direktor firme TOKIĆ AUTODIJELOVI donirao financijsku potporu. Definitivno naš generalni sponzor kojeg vrlo rado spominjemo!! ***Gospodin Ante Karatović i SAVA PROMET su isto tako uvelike pomogli svojom donacijom.***Ilija i Ivan Crnjak s firmom CERTUS NEKRETNINE su nam bez zadrške i razmišljanja pomogli još prije dvije godine dok smo planirali ići u gorje Kavkaz.***Ivana i Stjepan Vranješ sa svojim PEGAS AUTODIJELOVIMA koji su bili oduševljeni ovom idejom o odlasku u daleki Nepal su također su pomogli.***CAFFE BAR CENTRO i novi otvoreni lokal s najlijepšom terasom u Sesvetama pa i šire VANILLA na kojoj smo se sladili raznim sladolednim delicijama u vlasništvu Maria Mišure i Zeke (zaboravio sam mu ime po 15 put, Zeko nemoj zamjeriti) su se sami ponudili da nam pomognu.***Pomogla nam je i firma QUADROPLAST koja se bavi PVC stolarijom.***Također INOX BRAVARIJA ANDABAK koja potpomaže svako naše putovanje.***Poduzeće TITAN nam je besplatno izradilo promo majice.***VIVA TIP nam je pomogla sa svojim grafičkim uslugama.***Saša Beronja zastupnik poznate outdoor robne marke MAYA MAYA poklonio nam je tehničke hlače i jaknu.***Sve pohvale za hlače i za jaknu koje su se pokazale više nego dobrima u vremenskim nepogodama koje smo imali prilikom uspona.Ja sam posebno oduševljen jaknom, u tolikoj mjeri da je nosim po gradu! Savršeno pristaje uz tijelo, ima dosta džepova, mogućnost podešavanja rukava, struka, kapuljače. Zakopčava se sve do očiju a da bi mogli disati normalno ima otvore tako da ne udišete hladan, već topao zrak. Vodonepropusna je i štiti od vjetra.Ovo mi je druga tehnička jakna, ali prva marke Maya Maya i imam samo riječi hvale.***Zvonimir Fernežir je zastupnik robne marke COLUMBIA koja ima novu zimsku odličnu kolekciju majica i tajica. Upravo tu novu kolekciju smo nosili i opet mogu zadovoljno reći da mi je drago što smo izabrali Columbiu jer su majice i tajice grijale kao niti jedne do sada.Brzo se suše, odlično štite od vjetra, zadržavaju toplinu, paropropusna je (diše) i ono što je meni osobno dosta važno a to je da ne vonjaju nakon dužeg nošenja. (ja sam jednu nosio 9 dana). Oni koji se kreću zimi jednako kao i ljeti ako su u mogućnosti neka kupe jedan takav baselayer i neće požaliti. Garantiram! ***Pomogla je i Dubravka Glad Bartolić s firmom BARKOM-G.M. proizvodnja papirnate konfekcije i uredske potrepštine.***Svim ovim ljudima je malo reći hvala. Omogućili su nam da odemo 8000 km daleko od kuće, u jednu daleku zemlju s najvišim planinama, divljim rijekama, dubokim kanjonima, zelenim jezerima, tvrdoglavim jakovima, među iskrene ljude koji nisu iskvareni blagodatima moderne civilizacije. Među ljude koji materijalnog dobra posjeduju jako malo, ali svojim iskrenim postupcima pružaju mnogo više dobrih djela nego što smo ih mi navikli primati. ***Zahvalili bi se još svima onima koji su nam donirali na osobne račune, svima koji su nam davali korisne savjete i koji su nam pomogli na bilo kakav način. Da ne nabrajmo svakoga po imenu i prezimenu, smatramo da će se svatko prepoznati. Hvala Darku Berljaku, Draganu Jaćimoviću, Vjekoslavu Romiću ...Posebna hvala Zdravku Bartoliću koji je čitavo vrijeme bio na raspolaganju u slučaju kada nam je trebala bilo kakva pomoć. Dvije godine smo mu dosađivali s raznim idejama, a on nas je svaki put saslušao i kao čovjek s velikim iskustvom iza sebe udjelio uvijek hvale vrijedan savjet. Osoba na koju uvijek možeš računati. Danas je takvih malo.***Hvala matičnom društvu HPD LIPA! Hvala, hvala svima!***
ZAVRŠNI USPON
Onaj dan kada se Hrvoje spustio do sela Tangboche, gdje sam ga ja čekao, u kratkim crtama opisao mi je kako je izgledao završni uspon. Započeli su 02:00 h ujutro. Climbing Sherpa, njegov nećak, jedan Finac, koji je bio s Hrvojem u šatoru, i Hrvoje. Poslije podne je uspio malo zaspati, i u 01:30 se probudio, te izvukao iz šatora. Bilo je hladno, 15°C ispod nule po njegovoj procjeni. Krenuli su polako jedan za drugim, i već nakon nekoliko stotina metara dogodio se problem s Hrvojevim plastičnim čizmama. Unajmili smo ih u Kathmanduu u dućanu kod jednog Sherpe koji se 17 puta popeo na vrh Everesta i čiji lik krasi bocu piva imena Everest. Kod njega u dućanu dok ih je isprobavao su mu dobro prijanjale uz stopalo, ali prilikom penjanja su ga počele žuljati na peti, pa je počeo primjenjivati čudnu tehniku penjanja: penjao se bočno okrenutim stopalima pa ga je mali, mlađi Sherpa u čudu gledao. Priznao mi je da se tu bojao da će dobiti žuljeve i da se neće uspjeti popeti do vrha. Dok se kretao bilo mu je ugodno, ali čim bi stali da se postavi fiksno uže hladnoća je bila nepodnošljivija. Prsti na rukama su ga počeli boljeti i naoticati. Trpio je sve to do prvih zraka sunca koje su ih onda sve lijepo ogrijale. Vjetra nije bilo. U jednoj pauzi, dok je sjedio na strmini, prolio mu se čaj iz termosice tako da je ostao bez tople tekućine. Na vrh je došao zadihan u oko sedam ujutro. Popio je colu koju je dobio od Sherpe kao poklon za uspjeh, fotografirao se sa svim zastavama, pogledao Everest i ostale ledene zidove osamtisućnjaka i krenuo brzo dolje prema HBC-u. Tu je odmorio, pojeo tanjur vruće juhe i ustanovio kako na nogama nema nikakvih žuljeva! Spremio je stvari u dvije naprtnjače. Jedna veća i teža je bila za Umesha, mladog nosača, a drugu je stavio sebi na leđa. Oprostio se od Sherpi, dao im je napojnicu od 85€ i sjurio se prema meni u selo Tangboche skupa s Fincem čudnog imena. Cijelim putem je mali Umesh negodovao zbog toga što je morao prevaliti toliki put odjednom. Zaključili smo da je to zato što je htio razvući taj put na duže dana radi bolje zarade. Oko 17:30 je stigao u dogovoreni Lodge. Čestitke, dupla večera i spavanje. Još smo dva dana silazili do malenog aerodroma u Lukli. Nismo baš bili oduševljeni činjenicom da nam je nestalo novaca i da se moramo vratiti u Kathmandu. Nosače smo uredno isplatili, i dali još svakome po 50€ napojnice. Ovaj put smo avion čekali svega sat vremena i let je bio još gori od onoga prije nekih desetak dana. Dolazak u KTM je bio šok! Doći iz planina gdje je sve mirno među pet miliona ljudi koji u automobilima trube bez razloga nije bilo ugodno. Naprotiv, bilo je krajnje iritantno, u tolikoj mjeri da mi je došlo da se svađam s ljudima zašto trube kada nema smisla. Ne bi imalo smisla, ispao bih samo kreten. Nije nam bilo ni do razgovora s uvijek veselim Bijanom. Primjetio je on to i pustio nas da svatko okrene glavu na svoju prozor gdje smo obojica šutke gledali u prazno, svaki sa svojim mislima. Taj dan nas je pozvao Gopal naš agent u KTM na proslavu rođendana svoje kćeri. Slavila je 21 godinu. Bili smo iznenađeni pozivom, ali takvo što se ne odbija. Prava prilika da upoznamo neke nove običaje. Bilo je veselo s obiljem hrane. Imaju običaj da slavljenici lijepe tiku na čelo te joj ljube noge. Završila je zabava a mi smo i dalje bili žedni pa smo sjeli u u kafić, naručili još jedno piće i otišli spavati. Uglavnom, preostalih dana smo lutali ulicama kupovali poklone. Navečer bi otišli u kafić imena Lhasa koji nema stolica već samo neke jastuke porazbacane 50 cm od poda po nekakvom podestu i male stolove, tako da bi doslovno ležali skupa s drugim gostima po tim jastucima, razmjenjivali priče, ispijali pivo i slušali rock obrade nekog benda iz KTM-a. Šteta što moramo ići. ***Sada već sjedim u Zagrebu. Čitav dan provodim u krevetu jer se osjećam potpuno prazno ali ne depresivno. Smišljam novi cilj. Slušam neku nepalsku glazbu i pišem ovo izvješće. Hrvoje je već počeo raditi. U četvrtak idemo u društvo na druženje. Ako je netko željan dobrog društva neka slobodno dođe u Karlovačku 2, u prostorije društva. Toliko toga još imamo za reći...
|
