Novosti i aktivnosti

I dalje u KTM-u. Ovo pišem uz doručak. Naručili smo taxi koji će nas pokupiti za otprilike pola sata. Vozi nas na aerodrom da okušamo treču sreću s letom za Luklu.
Jučer nam je malo nedostajalo da uzletimo. Kada kažem malo mislim na još samo jedan sat lijepog vremena. Prema svim informacijama koje smo dobili, za koji sat bi trebali biti u Lukli.Tamo ćemo pronaći dvojicu nosača koji će nam nositi 50 kg opreme narednih 15-ak dana. Nismo ništa posebno radili ovih dana. Večinom smo odmarali i lutali ulicama Thamela.Imao sam imao problema s probavom. Čini mi se da mi je jutros poprilično bolje. Bolje da me sada u gradu ulovilo nego gore u planinama.Hrvoje je dobro. Danas samo toliko jer žurimo na avion. Slijedeće bi se trebali javiti za dva dana.Pozdrav Mario
 

... javljanje Marija Solde.
Kathmandu, 4. listopada
Jutros smo u 06:30 bili na aerodromu u nadi da ćemo odletjeti za Luklu i napokon krenuti u planine.
Ako se pitate zašto u nadi, to je zbog toga što je aerodrom u Lukli zatvoren vec 5 dana zbog lošeg vremena. Uglavnom kiše.
Po vremenskim prognozama vrijeme će i dalje biti nepovoljno. Slijedećih 10 dana samo kiša.
Aerodrom u Lukli je na visini 2860 m, ima vrlo kratku i strmu pistu za slijetanje i po ovakvom vremenu to bi bilo ravno samoubojstvu.
Postoje još dvije mogućnost kako doći do Lukle. Jedna je ići pješice četiri dana, a druga je helikopterom.
Ova prva opcija i nije tako loša kad bi imali dovoljno vremena. Ova druga je još bolja, ali i košta. E to nam je sada popriličan, gotovo neriješiv problem. Sutra moramo odlučiti što ćemo. Dani prolaze a mi smo još zarobljeni u Kathmanduu na 31C.

Kathmandu je grad koji vizualno izgleda katastrofalno. Kao da je iz postnuklearnog doba. Sve građevine se raspadaju, ulice su pune smeća, nema nikakve infrastrukture, pun je prašine. Maska na licu je sasvim normalna stvar. A vožnju više neću niti pokušavati opisati, jer je to nemoguće. Na mnogo mjesta zaudara na tjelesne izlučevine, ljudi spavaju po pločnicima, psi isto tako a krave hodaju okolo kao da su na kakvim pašnjacima, a ne među tom kaotičnom masom. Ali u tom cijelom kaosu nema negativne energije. Nema ljutnje, nema svađe. Samo osmjeh. Osmjehni se i svi problemi, ako ih je i bilo su riješeni u tom trenutku. Sve prolazi na osmjeh. Svi prose, taxi je jeftin. Cjenkanjem cijenu nekog komada opreme možeš spustiti i do 50%. Čudan grad. Sva hrana je intenzivnijeg okusa i mirisa. Meni su posebno fini njihovi umaci. Turistima se ne preporuča nikakvo eksperimentiranje s hranom jer bi moglo doći do neželjenih problema. Ja sam danas probao nešto ćemu sam zaboravio ime i, na svu sreću, bio sam svega 5 minuta od hotela....
Večeras moramo odlučiti kako ćemo dalje. Nismo ovako planirali ali protiv prirode ne možemo.

U srijedu, 10. listopada 2012., u 2,30 sati preminuo je, nakon duge i teške bolesti, naš dragi prijatelj

                                      Željko Vukelić

Sjećat  ćemo ga se kao izuzetnog čovjeka i planinara, velikog ljubitelja rodnog Velebita iz kojeg je crpio životnu snagu i mudrost. Njegova vođenja izleta Sjevernim Velebitom, Paklenicom, Crnopcem, Putem Malog princa, Šatorinom …  ostat će nam u vječnom sjećanju.

Vuki, neka planinske staze zadrže tvoje korake!

Planinarke i planinari HPD „Lipa“ Sesvete.